Moji filmovi su osobne priče, kaže redatelj Abhay Kumar
Abhay Kumar, čiji film Placebo iz 2014. još uvijek izaziva valove, o uzrocima i posljedici hibridnog filma.
(desno) Redatelj Abhay Kumar; snimak iz njegovog debitantskog dugometražnog dokumentarca Placebo
Abhay Kumar, čiji film Placebo iz 2014. još uvijek izaziva valove, o uzrocima i posljedici hibridnog filma. Placebo je imao svjetsku premijeru na IDFA 2014., dobio je nominaciju žirija za najbolji debi i dobio ovacije na nedavnom međunarodnom filmskom festivalu Dharamshala.
Kako si to prihvatio?
Cijeli tim čekao je indijsku premijeru otkako smo prvi put prikazani u Amsterdamu u studenom 2014. Trebala nam je puna godina da film dovedemo na indijski festival. Ovacije na MAMI-ju i DIFF-u dokazale su nam da je ovo mjesto gdje je film dom.
Kakva je bila izgradnja filma?
Bio je to film nastao sticajem okolnosti. Nije bilo ni filma za početak. Počelo je s promatračkim eksperimentom jednostavnog praćenja četiri učenika neko vrijeme. Međutim, ponekad priče same biraju svoje pripovjedače i iz procesa dokumentiranja, koji je bio jako dug, izronila je priča.
Tvoje tri kratke hlače pobijedile su na MAMI-ju. Just That Sort of a Day postao je prvi indijski film koji se natjecao u kategoriji animacije na Tribeca Film Festivalu, a također je osvojio u Busanu, New Yorku i Regensburgu, osim nacionalne nagrade kod kuće. Koliko su vam kratki filmovi pomogli kao filmašu?
Moja tri kratka filma — Udaan (2009.), Mera Ghar (2010.) i Life is a Beach (2011.) — odraz su Mumbaija budući da su svi stvoreni za temu natjecanja. Just That Sort of a Day, koji sam snimio zajedno sa svojom kolegicom iz serije Archanom Phadkeom, bio je moj probojni film. Zapravo, kroz kratke filmove sam pronašao svoj glas. Kod kratkih hlačica, barem na način na koji smo ih napravili, ulog nije bio toliki, budući da smo sve radili sami. Omogućio nam je slobodan stil kroz formu, naraciju i tehnike pripovijedanja.
S kojim ste se izazovima susreli tijekom snimanja filma?
Izazovi s kojima smo se suočili bili su slični onima koji su željeli samostalno snimati svoje filmove i način na koji to žele – nedostatak financiranja, sredstva suprotstavljena želji da se napravi nešto kinematografsko što je među najboljima svjetske kinematografije. Međutim, imali smo više sreće od većine u pronalaženju prvaka za film na putu – Deepa Bhatia, Anurag Kashyap, finski producenti, Vijay Nair, i cijeli tim koji nam je ostao uz nas. Bili smo vrlo uvjereni da ćemo snimiti film čistom voljom i grubom silom. Međutim, sada dolazi pravi izazov donošenja indijanskog naroda.
Dakle, kako planirate dovesti do publike u Indiji?
To je pitanje koje nas je dosjetilo. Pokušavamo osmisliti strategiju kampanje za utjecaj kako bismo osigurali kako ciljnoj publici može pristupiti ovom filmu – ograničena kinodvorana, turneja po kampusu u Indiji itd. U partnerstvu smo s relevantnim organizacijama kako bismo osigurali da se to dogodi. Iako da budemo iskreni, ponovno nam treba prvak za film. Da vidimo hoće li se netko zauzeti za to.
